17.12.2012., ponedjeljak

PANIKA!

Uz 11.9.2001., datum 21.12.2012. najčešće je spominjani datum u svijetu u ovom tisućljeću. Tako je u mojoj percepciji… a možda je i stvarno tako. Prvi se zbio… a drugi tek ima da se dogodi… ali samo što nije! Odbrojavaju se zaista posljednji dani... kada ćemo konačno vidjeti što je! Zadnjih godina načitala sam se članaka, knjiga, odgledala filmova, videa... kojima je glavna tema bila godina 2012. i posebno taj famozni datum, planet Nibiru, proročanstva kataklizmi i mogući smak svijeta. I sada, više mi ništa nije jasno… hoće li biti taj smak, neće li, odnosno kada će? Uvjerena sam da će se u vrlo skoroj budućnosti dogoditi vrlo katastrofični događaji, no hoće li to biti sada evo za koji dan 21.12.2012? Jedni govore da hoće, mnogi kažu da su to bedastoće. Prema nekim teorijama, 21.12. ugledati ćemo drugo sunce, a prema istima, kada se na nebu pojavi drugo sunce, nakon 7,3 tjedana doći će do promjene polova Zemlje, ne samo magnetskih, nego i fizičkih, a onda znamo što slijedi… potresi, cunamiji, vulkani, požari, pepeo, mrak… i pogibija velikoga broja ljudi… znači - smak! U zadnje vrijeme, ljudi oko mene, valjda pritisnuti ovozemaljskim svakodnevnim brigama, odmahuju rukom i govore da od toga nema ništa, a mnogima je postala omiljena uzrečica: Smak svijeta je već počeo! I sama sam se uspjela smiriti. Ne zato, jer vjerujem da neće biti ničega, već mislim - što bude, biti će svima, ne samo meni, odnosno ako bude drugima, neka bude i meni. Bila sam flegma u zadnje vrijeme, nisam se pripremala niti na koji način, čak niti kupovala zalihe hrane, lijekova, cigareta… nisam čak niti razmišljala pretjerano o tome… ali evo sada, par dana prije - uhvatila me panika! Neku večer imala sam ozbiljan napad panike… ne zbog smaka, nego zbog jedne sasvim druge stvari (događa mi se to često zbog raznih fobija). Počela sam se gušiti, mislila sam da ću umrijeti. To je prošlo, ali odmah sam taj filing umiranja povezala sa skorašnjim smakom, pitajući se hoće li to izgledati tako za koji dan… to moje stvarno umiranje. Hoću li se gušiti, zatrpana pod zemljom, potopljena kilometarskim cunamijem, hoće li me spržiti kakva vatra ili ću se gušiti u vulkanskome pepelu?… O nekoj dugotrajnoj patnji i polaganoj smrti ne usudim se niti misliti. Eto sada se bojim smrti… nisam više hrabra - uhvatila me panika! Počela sam se iracionalno ponašati… evo ovaj tjedan, u četvrtak, naručena sam kod kirurga da mi sanira jednu povredu na ruci, ali ja sada samo razmišljam kako da to eskiviram, da odgodim, jer mislim, pa kako ću sa tako izmasakriranom… ovaj operiranom rukom dočekati smak svijeta, jer morati ću mirovati, a kako da mirujem ako je smak… I uopće sada ne znam što da radim, da li da kažem liječniku da hoću odgoditi operaciju zbog smaka… pa budu me uputili u ludaru… a stvarno mi je frka! I još ovih dana pospremam cijelu kuću, dezinficiram stvari, jer… pa ne možemo tako dočekati smak… mislim, ja ne mogu. Znam da je to nonsens, ali to je jače od mene… Eto, približava se… sve je manje vremena… i mene stvarno hvata panika!