*Teobaldin teatar
22.05.2011., nedjelja
MURPHYJEV ZAKON
 Tu sam negdje...  Prije puno godina dobila sam knjigu Murphyjev zakon od prijatelja za rođendan. Bila sam se oduševila. Međutim, knjiga je s vremenom isparila. Ne znam gdje je, a žao mi je. Možda sam ju nekome posudila, možda si ju je netko sam "posudio", a možda ju je spremačica prilikom velikog spremanja, bacila u smeće, jer je procijenila da je to jedna od "prokletih stvari" koje se stalno vuku po podu, pa su na fotelji, pa pod krevetom. (O da, zna teta Lina imati gadnih psina, ali zna da joj ništa neću jer mi je simpatična, a i stara je već). Uglavnom "Murphyja" nema. Nedavno sam htjela kupiti istu takvu knjigu jednoj svojoj kolegici za rođendan. Ona obožava dosjetke takvog tipa, a s druge strane veli da je čula za Murphyja, pa pita jel' to onaj komičar. Procijenila sam tada da bi to bio idealan poklon za nju. Dala sam si truda, ali "Murphyja" nigdje nisam našla. Kao da je zaboravljen. Ostali su mi u sjećanju neki zakoni, koji me uvijek iznova oduševe. Murphyjevi zakoni su niz sarkastičnih izjava donesenih na temelju iskustva, koji opisuju greške u ljudskom ponašanju i u znanstvenim sustavima. Tvorac najpoznatijeg takvog zakona je američki inženjer Edward A. Murphy, (ne Eddie Murphy, komičar) pa su i ostali zakoni po njemu dobili ime. Kapetan Ed Murphy, razvojni inženjer bio je ljut na svoga tehničara, jer je po ne znam koji put pogrešno spojio nekakve žice. Tada je izjavio: "Postoji li ma kakav način da se to uradi krivo, on će to uraditi krivo". 1977. Arthur Bloch objavio je knjigu Murphyjev zakon i ostali razlozi zašto stvari idu naopako, koja je zbirka mnogih takvih zakona. Murphyjevi zakoni su pisani za zabavu. I mene u početku uvijek nasmiju. Međutim, kad se zamislim nad njima - počinju plašiti, jer koliko god pesimistični, najčešće su i istiniti.   Jesmo li sretniji, jesmo li pametniji? |
