Ima tome, već ne znam koliko ljeta, u to vrijeme Mauro, naš prijatelj, često je dolazio k nama. Mauro je neženja, živi sam, znala sam ga pozivati na ručak ili večeru… ponekad se pozivao i on sam… uglavnom, bio nam je najbolji prijatelj i često je dolazio. Ponekad mi je čak znao pomagati u kuhinji ili pričuvati Kukunku da ja i B možemo sami izaći van navečer.
Toga ljeta, B je otišao na mjesec dana u inozemstvo, kasnije i naša kćer je otišla kod bake i ja sam ostala sama.
Bilo je rano ljetno popodne, negdje oko dva sata. Temperature su bile visoke, baš kakve su žarile i palile ovoga ljeta, gradski asfalt užaren. Iz kuća nije izlazio tko nije morao.
Naša susjeda A, stara žena već, bila je ljubazna, ali dozlaboga znatiželjna i velika tračara, moram reći to. Branila sam se od njezine znatiželje koliko god sam mogla, nastojala sam sa njom biti na distanci, ali kada god bih ju susrela i progovorila sa njom koju kurtoaznu riječ, ona je iskoristila priliku da nešto zapitkuje, zaviruje u moje vrećice dok bih išla iz dućana, da ispituje nešto moje dijete.
Naša dvorišta dijeli ograda, a ona je uvijek znala baš kod ograde čačkati nešto oko svojih ruža, čupkati neke travke i znatiželjno provirivati, ćuliti uši, ne bi li nešto čula, čim bi se kod nas nešto događalo.
Taj put Mauro je navratio, vozio se po toj vrućini biciklom skroz iz Međimurja, gdje je imao mali vrt i kamo je često odlazio biciklom. Sa njega je curio znoj, a majica mu je bila skoro sasvim mokra. Bilo mi je drago da je navratio. Rekla sam mu da možemo podijeliti ručak, koji je upravo bio gotov. Pitao me može li skinuti tu mokru majicu sa sebe.
- Naravno, rekla sam, odnesi ju u kupaonu, budem ti našla neku od B-a.
On je skinuo majicu, odnio ju u kupaonu, a onda pošao nešto tražiti u svoju torbu i vidio da mu se po torbi prolio sok i da je i torba mokra.
- Iznijeti ću ju na terasu i objesiti na štrik da se posuši.
- Može, rekla sam i on je odmah to učinio. Ja sam otišla da mu nađem majicu.
Vraćam se i vidim ga na terasi i čujem kako nekome govori: Dobar dan! Odmah mi je sinulo… Kad je ušao, pitam ga: - Kome si to rekao "dobar dan"?
- Pa ona susjeda je vani, gledala je ovamo, pa sam ju pozdravio.
- O, krasno, vidjela je gologa muškarca na mojoj terasi! – pomislim.
Terasa je ograđena, mogla ga je vidjeti samo gore od pasa - a tim dijelom je bio gol. Dakle, vidjela je gologa muškarca na mojoj terasi u vrijeme kada nije bilo mojega muža i kada sam bila sama doma.
- Biti će trača! - rekla sam Mauru.
Njemu je to bilo smiješno, ali meni baš i nije.
Sutradan, kada sam srela susjedu, prezrivo me pogledala i jedva odzdravila! A tako se držala i sljedećih dana. I ostale babe iz susjedstva čudno su me zagledale…
Malo sam bila uznemirena zbog toga, ali onda sam rekla sama sebi:
- Ma, tko šljivi babe iz susjedstva. Meni je važno da B ima povjerenja u mene. I otkačila sam to.
Tek dosta vremena nakon toga, sretnem svoju poznanicu Gogu, a ona radi u vrtiću zajedno sa kćerkom susjede A.
Pita me Goga: - Kako ste ti i B sada?
- Dobro… ali, kako misliš „sada“?
- Pa čula sam… da ste bili u svađi… da te našao sa nekim tipom kada se vratio iz… počupao ti kosu… izbacio te iz kuće… da si otišla živjeti k svojoj staroj…
Nisam mogla vjerovati što ova priča! Pitam ju otkuda joj to.
E, onda ona meni (u povjerenju) ispriča da je to u vrtiću pričala Romana (kćer moje susjede A), da njena majka zna sve, da je vidjela svojim očima…
Ostala sam stvarno zgrožena.
Nije mi samo bilo jasno… ok, stara je vidjela "nešto"… ali da me uhvatio sa… da smo se posvađali… i sve to - je li to dalje izmislila stara A ili se traču… usput, dok je prepričavan… malo, po malo dodavalo sočnih detalja.
|