*Teobaldin teatar
09.10.2011., nedjelja
MAURO
 Već dugo vremena Mauro ne dolazi k nama. B. i on bili su vrlo dobri prijatelji. Znali su se još iz školskih dana. Nas troje vrlo smo se intenzivno družili. Mi smo odlazili k njemu, on je dolazio k nama, zajedno smo išli na mnoge koncerte i tulume. B. i on znali su se ponekad posvađati, ali sve bi se brzo opet izgladilo među njima i mi bismo opet bili oni stari. Ali jedne zime B. i on gadno su se zakačili, ovaj put za ozbiljno. Jer, moj muž ima dosta tešku narav, ali bogami i Mauro. Puno puta sam nagovarala B. da popusti i pomiri se sa prijateljem, ali nije išlo. No, meni je Mauro bio i dalje drag. Nisam mogla sa njim prekinuti samo tako. Kad smo se sreli na ulici, mi smo se i dalje razgovarali, kao da se ništa nije dogodilo. Među nama dvoma i nije. Ali ta nesretna svađa… Ponekad me znao pozvati u kafić na kavu i ja bih pristala. Jer, meni je on bio vrlo nedostajao. Moram odmah reći, među nama je postojalo samo prijateljstvo i ništa drugo. Nedostajali su mi razgovori sa njim i smijeh. Mauro je vrlo načitan, inteligentan, duhovit i zabavan. Mogla bih sa njim pričati satima. Nas dvoje vrlo se dobro kužimo. Ponekad je dovoljno da se samo pogledamo i da prasnemo u smijeh. Ima jedan kafić, malo mirnije mjesto, gdje se povremeno nađemo na kavi. Najprije razmijenimo novosti, jedno drugome izjadamo svoje probleme, zatim izogovaramo zajedničke prijatelje - tko se s kim druži, tko je napravio kakvu glupost, tko se napio… . Često razmjenjujemo CD-e ili knjige. Ponekad jedan drugome napišemo pjesme rugalice. I ta naša kava otegne se na sat ili više. Jer ja zapravo popijem par kava, a on par pivi. Mauru dopuštam da mi kaže u lice sve što misli o meni, što drugima možda ne bih, jer on je do bola iskren, ali dobronamjeran… i puno toga zna reći kroz šalu. Voli se našaliti na tuđi, ali i još češće na svoj račun. Često sam primorana da izmišljam doma da sam bila kod Sunčane, kod Ele, Ljiljane… u šetnji… u kupovini… Mauro je također noćna ptica kao i ja, pa ponekad razmjenjujemo poruke ili chatamo na netu. Usred noći. Znam se početi smijati kao blesava, jer me on cijelo vrijeme zasmijava. Jednom sam zaboravila isključiti zvuk na mobu, a bilo je kasno u noći i stiže mi poruka: - Jesi li budna, dođi na chat! B. se probudi i pita: - Tko te zove u ovo doba noći? Ali ja mu isti čas odgovorim: - Navinula sam si alarm da me probudi, počinje mi dobar noćni film. Poslije sam se čudila kako je moguće prvo nešto reći, pa tek onda smisliti što ćeš reći. Ponekad me čak peče savjest što B. ništa ne govorim. No ne želim ga bez veze opterećivati, a s druge strane, mislim da se imam pravo družiti sa kim ja želim. Priznajem, čak mi je i uzbudljivo to skrivanje. Jednom prilikom ipak, dok je B. bio na mene ljut spočitnuo mi je: - Bila si sa Maurom u gradu na kavi! - To nije točno! - nisam htjela priznati ja. Znači netko nas je vidio i otkucao. Ili nas je možda i on bio vidio. Ali, na tome je ostalo, nije mi više ništa rekao. No, da je inzistirao, ja sam već bila spremna priznati. Ovako Mauro i dalje ostaje moj tajni prijatelj. Govor tvog tela: |
