Teobaldin teatar
21.02.2012., utorak
PRINC ALEKSANDAR
 Baš sinoć, negdje već u sitni sat, neće mi san na oči, pa malo pregledavam po portalima, kad ono zape mi za oko Severinino ime u naslovu: "Severina rodila sina Alesandra"! Aleluja – rekoh - evo ga, kreće… A baš se već osjećala nekakva ogromna praznina u medijskom prostoru. Mediji nakratko bili oživjeli ovo kad je došla Angelina, pa nas sve dobro izvještavali - kako je lijepa, kako je blistala, što obukla, što jela, kad se nasmijala, kad pružila ruku, kad mahnula… pa onda opet mahnula, … i sve to… a najdirljivije je bilo kad je obećala da će nam opet doći (i tko normalan tu suzu da ne pusti!). To treba da nas drži! Jer za Hrvate nije bilo veće sreće još od papinog dolaska. I tako otišla Angelina, ostala ogromna praznina, koju ni svi ti crveni tepisi, fešn vikovi, nogometna sranja (htjedoh reći igranja)… ne mogu popuniti. Ali eto, sad će nas opet sunce ogrijati - vraća se Seve! Ma je da je pisalo o njoj i pratilo tu njenu trudnoću. Sjećam se naslova: Severina najzgodnija trudnica, Seve blista, Seve nikad ljepša... pa kako joj godi trudnoća, pa Severina najseksipilnija trudnica (tu prešlo svaku mjeru - tko se normalan pali na trudnice... ili možda da?... Igniss, ima li toga?)… pa Sretni roditelji... Milan ušao... Milan izašao... - iz rodilišta mislim... i tako… E, ali čekala se ona prava vijest i bogme - evo je! Eto novinarima kruha, a nama igara! Čini mi se da je na pomolu medijska sapunica, koja če nam opet nekako produžiti život. Treba nekako zaboraviti poskupljenje benzina, povećanje pedeveja i sve te frke, ma jebešto… Novinari su sigurno već postavili čeku na sve izlaze iz rodilišta (lukavi su ti selbretiji, često izlaze na sporedni izlaz). Sad treba pratiti daljnja događanja. Nisam vidovita (ili jesam?) ali već vidim naslove Sretni roditelji, Prvi put se pojavila u javnosti otkako se porodila, Prva slika malog A… Seve do kraja života ne mora ništa više da radi, čak da ne snimi ni jednu pjesmu, ni jedan filmić, mediji će da je prate u stopu. Nekako se čini da i mi dobivamo svoju Angelinu i Brada. Jest da ovaj njezin nije Brad, ali ima barem bradu, a i kosicu je počeo puštati… uostalom kao da je važno! Oni su slavni par! Sad su obitelj. Možda će uskoro još koje dijete, sad je to in - ne može svatko hraniti čopor djece. Hehe, vremena se mijenjaju, nekada selebretiji nisu puno marili za djecu. Ako treba, možda se nešto i posvoji. Moći će da se okolo španciraju kao Ang i Brad sa svojom dječicom, a mediji će to sve detaljno da poprate, na našu radost! E da, zaboravih reći da se mali još zove i Ivan. Treba to - najmanje dva imena. Vidite da je tako i kod Branđeline i kod Bekamovih i Toma Kruza i svih. Jedino, malo me začudilo to mi je nekako sasvim obično ime - Aleksandar, čudi me da nije nešto otkačeno, kako ovi strani (a i domaći) selebritiji svojima daju, ali tko zna, možda je onaj njezin tradicionalist, pa voli ta povijesna imena, pa tako mali princ dobio ime Aleksandar. Odoh ja slušati Cold Snap - imaju novi spot! Ludnica! |
20.02.2012., ponedjeljak
MASKE
  Jednom je moja susjeda bila kod mene i kada je otišla, moja kćer Kukunka kaže meni: - Mama, ti si dvolična! Točno sam znala na što cilja, pa joj odgovorih: - Nisam dvolična, ja sam štolična! Vidjela sam da ju je moj odgovor iznenadio, očekivala je vjerojatno da ću negirati i opravdavati se… ovako je samo širom otvorila oči i upitala. - Kako to? - Lijepo, imam puno maski i navlačim ih prema potrebi, svakoga dana - pojasnih joj to na nekoliko svojih primjera. Nekako, kao da nije razumjela… Onda sam uzela nju kao primjer i rekla: - Kada se posvađaš sa svojom najboljom prijateljicom, digneš glavu, praviš se da si mrtva hladna, da ju ne vidiš, a najradije bi plakala. Odmah je shvatila. Kada sam bila mala, moja majka nikada mi nije dopuštala da idm u maškare. Govorila je da je to za ljude koji vole praviti budale od sebe. Nije mi dopuštala čak ni da izađem na ulicu i gledam. Dobro, ajde, barem sam mogla sa prozora gledati čudnovatu šarenu povorku. U školi se nisam želela maskirati jer nije bilo po mome... Željela sam se maskirati u Pipi Dugu Čarapu, pa onda u Kleopatru... ali bilo je određeno da se maskiramo u leptire, dimnjačare i štotijaznam. Sada kada bih se mogla maskirati u što god želim - meni to više nije zanimljivo. Draže su mi prirodne maske. Razmišljam, umjesto ovih tradicionalnih maškara ili uz njih, bilo bi zanimljivo imati dan skidanja maski. Imam dvije venecijanske maske:  Ova je točno iznad moga kompjutora, gledam ju svaki dan.  Ovu sam objesila iznad starog kamina. Sada ćemo o Heleni... |
