21.01.2012., subota

UĐEMO LI - NAJEBALI SMO!

Uđemo li u EU, najebali smo! Ako mi sada na referendumu izglasamo ulazak u EU, onda smo stvarno… onda stvarno zaslužujemo sve što će nam se desiti - da nam se desi! I ne, nećemo imati pravo kukati, ni jadikovati! Nitko nama neće biti kriv. Jer svatko tko je želio, mogao se dobro informirati! Uostalom, u relativno kratkom roku, naročito zadnjih dvadesetak godina i na vlastitoj koži itekako smo osjetili što znači biti prevaren od strane političara. Koliko puta su nas političari izvarali? Sjetite se! Zar zaista treba još koji puta?! Kada je počeo rat, naši branitelji nesebično su pohrlili u obranu zemlje, nadajući se samostalnosti, slobodi i boljem životu, ako ne za sebe barem za svoju djecu. No dok su oni ginuli, političari su požurili sa pretvorbom, zgrćući sebi bogatstvo. Tako smo preko noći dobili klasu novopečenih bogataša. Ostali su osiromašili. (Nekom metak, a nekom imetak!) "Imamo Hrvatsku!" – uzviknuo je Franjo Tuđman na kninskoj tvrđavi. Da, imamo… ali kakvu?! Što je od nje ostalo? Toliko je nije opustošio ni neprijatelj! Sjetite se dionica. Ljude su donekle udobrovoljili podjelom dionica, ali što se dogodilo? Osiromašeni građani prisiljeni su bili vrlo brzo i jeftino prodati te dionice istim tim tajkunima - da bi ovi poslije postali još bogatiji i postali vlasnici tvornica, da bi mogli poslije te tvornice uništiti, prodati strancima, radnicima podijeliti otkaze. Mislite li da se sada nešto promijenilo? Da nas političari odjednom vole, da ih je briga za nas? Oprostite, ovo je kapitalizam! Ako ništa drugo meni je dovoljno to da vidim tko se zdušno borio rukama i nogama da nas uvede u EU - Sanader, Jadranka Kosor i HDZ! Oni koji su vladali isključivo u svoju korist, a nas doveli na prosjački štap. Već to mi je dovoljno! Ovi sada političari nam opet mažu oči, obećavaju li - obećavaju... a i prijete (neće biti penzija). Razmišljate li zašto nas Europa sada hoće? Vole nas? (Hm, u vrijeme rata se baš i nisu pretrgli, mirno su gledali kako nas ubijaju…) Tko smo mi i što smo europskim političarima? Lak plijen. Čekalo se da hrvatski građani skroz osiromaše… i da, SADA je trenutak, sada smo lak plijen. Ljudi žele promjenu bilo kakvu, jer već gotovo sve je bolje od ove agonije. EU se sada ukazuje kao spas. Zreli smo kao kruške! Jer, nije još sve rasprodano. Mi imamo vrijednosti, vrijednosti za koje će se u svijetu i ratovi uskoro voditi. Nije nafta! Nešto vrijednije - VODA i plodno, nezagađeno TLO. Sve više stanovnika je na Zemlji, sve zagađenija je priroda, klima se mijenja… sve teže će se dolaziti do vode, biti će nestašica hrane… a mi imamo izvore pitke nezagađene vode - sve će to država rasprodati, podijeliti koncesije. Osiromašeni seljaci rasprodati će svoju zemlju, šume, svoju djedovinu. Činit će se da su dobro prošli, da su zaradili, ali novac se brzo istopi (sjetite se dionica), a zemlje više nikada. Isto će biti i sa obalom - sve će to pokupovati stranci! Nikada više nećemo biti svoj na svome, jer naši građani su siromašni naspram velikih svjetskih korporacija. Doći če jeftina radna snaga iz EU da radi kod nas, a mi ćemo pravo zaposlenja u EU steći tek nakon pet godina! Halooo, nakon pet godina! Nikada, nikada mi nećemo biti ravnopravni u EU. Za Engleze, Nijemce, Francuze, Talijane… mi ćemo uvijek ostati BALKAN, to upamtite! Robovi ćemo postati! Neće nam ništa pomoći ako nezadovoljni jednog dana budemo htjeli van i izađemo iz EU. Ionako ništa više neće biti naše. Zaista će onda biti svejedno… Ovaj referendum je možda za nas hrvatske građane posljednja stvar gdje mi nešto sami odlučujemo! Kada uđemo u EU, samljet će nas stroj, postat ćemo vrlo mali, bezznačajni i nemoćni u odlučivanju. Da, i tko to priča da će EU propasti? To su samo igrokazi za naivne. Jedino što bi moglo propasti i što hoće propasti je papirnati novac… (ali to je već šira priča) EU ide dalje… ona sve više jača i učvršćuje se kao jedan od stupova Novog svjetskog poretka. Još nije kasno dobro razmisliti. Čovjek razmišlja kada kupuje komad namještaja, jako dobro razmišlja kada kupuje kuću ili stan, a koliko onda tek treba razmisliti o pitanju države. Možda se u samom početku neće nama činiti loše taj ulazak u EU, ali s vremenom naša djeca će itekako osjetiti užasne posljedice naše SADAŠNJE odluke! Final Countdown