Neki alternativni znanstveni teoretičari tvrde da će se se DNK kod ljudi uskoro početi mijenjati, da ćemo moći prijeći u neki viši oblik postojanja, u viši denzitet. Navodno je taj proces kod nekih već počeo, te su opisane mnoge promjene koje ti ljudi kod sebe primjećuju.
Ja sam kod sebe primijetila neke od tih promjena, prije nego što sam išta o tome uopće čula ili pročitala.
Jedna od njih je i ta da čujem zvukove vrlo visokih frekvencija i neobične šumove, a često i glasove koje drugi oko mene ne čuju. To me već počelo izluđivati.
O, već vidim kako mi se neki smiju, jer mi ne vjeruju. Ne čudim se, jer mi i moji ukućani ništa ne vjeruju u vezi toga. Misle da izmišljam.
Neki možda misle da previše pijem alkohol ili pušim travu - zbog par mojih zadnjih postova. Ali travu ne pušim, a i pijem vrlo rijetko (od Nove godine sam se fakat pošteno istrijeznila).
Pitam prisutne čuju li nešto… ti neki čudni prodorni zvukovi… ali ne, oni ne čuju ništa. Izluđuje me to.
Međutim, vrlo često, u gluho doba noći, kada je okolo tišina, kada čujem tako neke paranormalne zvukove i moj pas najednom se uznemiri i počne režati iz čistog mira. Osvrće se okolo i osluškuje, ali - nigdje ničega. Onda se on i ja pogledamo i gledamo se u nevjerici… vidim, ne čujem to samo ja, već i on.
Ponekad osjećam nečije prisustvo, iako nikoga nema kraj mene. Imam intenzivan osjećaj da me netko promatra, ne mogu se toga nikako riješiti, a ponekad osjećam i fantomske dodire.
Noću tako znadem biti dugo budna. U sobi smo samo moj pas Atila i ja. Dok sjedim za stolom, najčešće za kompjuterom, javi mi se čudni osjet, kao da me netko dodiruje po nogama. Pomislim odmah to je Atila, možda se došuljao ispod stola… ali ne! Već sljedeći trenutak pogledam na krevet i vidim – Atila spava na krevetu! Možete li zamisliti kakvu jezu tada osjetim, jer znadem da u sobi nema nikoga drugoga. Pogledam - nema ničega i to odmah prestane.
Sljedeće što se najčešće dešava je viđenje nekih nejasnih sjenovitih likova, nekih bića oko nas. Prije nekih mjesec dana, ali i baš noćas mi se to dogodilo, pa je to i povod zašto pišem ovaj post.
Prvi put kad se dogodilo, dakle prije nekih mjesec dana, ležim u mraku u krevetu, ne mogu zaspati. Odjednom iz drugog kraja sobe polako dolazi neka izdužena sjena, kao ljudsko biće, ali opet to nije! Polako mi prilazi. Ja sam se bila užasno uplašila. Kad se to sasvim približilo, na trenutak zastane, a onda skoči i kao da je ušlo u mene – postalo je dio mene! Tada sam zaspala.
Sutradan sam cijeli dan osjećala čudnu nervozu, bila sam svadljiva i moji ukućani su me ispitivali što je meni, kakva sam to ja najednom postala.
Noćas se desilo isto, nisam mogla spavati, ležim i čekam da mi dođe san na oči… kad eto ti nje – te sjene, tog čudnog tamnog bića. Začudo, bila sam potpuno mirna (možda zato što sam doživjela to već). Gledam, polako, vrlo polako se približava, a onda, naglo zaokrene i šmugne ispod vratiju – nestane!
Sva sam u čudu od tih neobičnih pojava koje mi se događaju. Pitam se događa li se to ikome još osim meni… ikome od vas koji ovo čitate.