01.04.2011., petak

ISPRIKA ZA KRAJ

Slika iz indexa Ja, Tara B., ispričavam se svim svojim čitateljima, što sam ih svjesno cijelo vrijeme obmanjivala na ovom blogu. Apsolutno sve izmislila sam i iskonstruirala. Studentica sam novinarstva i ovaj blog je bio vježba iz kolegija MEDIJI I MANIPULACIJA. Za ovaj blog koristila sam tuđe podatke i priče (uglavnom sjećanja mojih rođaka, susjeda, maminih prijateljica…). Vama bi ionako to trebalo biti svejedno, jer tko je uopće ta Teobalda? Ipak, znam da nije lijepo obmanjivati, stoga se još jednom ispričavam! Inače, prava ja sasvim sam druge dobi, izgleda, zanimanja, svjetonazora i preokupacija. Živim u Zagrebu. Moja mama je rodom iz Čakovca, a tata iz Ormoža (Slovenija). Ja sam rođena u Zagrebu i nikad u životu nisam bila u gradu koji sam spominjala. (Moja mama se sprijateljila sa jednom ženom iz toga grada). U Varaždin odem ponekad u posjet mojoj teti. Okosnicu bloga zadao mi je profesor (nisam mogla pisati o aktualnim događajima, jer to bi bilo lako). Morala sam glumiti sasvim drugačiju osobu. Teme su bile: nostalgija za rodnim krajem, prisjećanje na djetinjstvo, ljubavi i dr. zatim nešto što me muči, nekakva bolest, dug, nevjera bračnog partnera i sl. Ja sam izabrala paranoje, fobije i strahove (inspirirala me pjesma Ah te moje fobije), zatim neki hobi (aforizmi, pisanje pjesama, fotografija…), izbor glazbe i ostalo po želji. Profesor je prihvatio moj rad, jedino kaže da sam kod glazbe malo fulala, ali on ipak dopušta da dob ne određuje glazbeni ukus. (Tu sam stvarno svašta nametala.) Teobalda je bilo ime moje prabake. Pjesme su iz neobjavljene zbirke mamine prijateljice profesorice hrvatskog (sada u mirovini), koja mi ih je ljubazno posudila; ona želi ostati anonimna. Obrade u photoshopu radio je moj brat Luka. Blog sam morala pisati tri mjeseca i objaviti najmanje 30 postova. Ovim se ovaj blog gasi. Blog je ispunio svoju svrhu. Još će pričekati ocjenjivanje, a onda će biti izbrisan. Ja inače ne pišem blog, ali možda jednom… možda ćete me jednom prepoznati na nekom drugom blogu. Hvala vam što ste čitali blog i ostavljali svoje komentare. Bilo mi je veliko zadovoljstvo družiti se sa vama. Tara B. (Zavjesa se spušta, svjetla se gase, Teobaldin teatar se zatvara!) I samo za vas: