*Teobaldin teatar
13.11.2011., nedjelja
KAKO PRESTATI PUŠITI? – NIKAKO!
  Godinama sam pokušavala prestati i nikako. Moja majka i očuh vršili su strahovit pritisak na mene, ali nisam i nisam mogla. Ponekad mi je stara čak znala obećavati da će mi kupiti poklon ako prestanem pušiti, misleći da me može potkupiti samo tako, kao nekad dok sam bila dijete. U to vrijeme bilo je in ne pušiti. Pokušavala sam metodom smanjivanja, ali uvijek bi me nešto vrlo brzo vratilo u početnu poziciju. Pa ipak, bila sam prestala pušiti. Nakon jedne nesreće, bila sam duže u bolnici i jednostavno sam prestala. Stara je htjela održati obećanje i pitala me što hoću da mi kupi. Mogla sam ju oderati, ali nisam. Sjetih se da mi je džezva za kavu stara i ofucana, da trebam novu. I ona mi ju kupila. Dvije godine bila sam nepušač, a onda me jedne večeri moj muž bio toliko rasrdio da ja jednostavno nisam znala što bih od bijesa i jada. Kada je otišao spavati, na stolu su bile ostale njegove cigarete. Ugledala sam ih. Ni pet, ni šest uzela sam i zapalila. Prva mi je bila malo čudna, ali druga mi je već itekako pasala. Ljutnja na muža je brzo bila prošla (danas se zaista više ne mogu sjetiti što je to bilo), ali pušačka strast se vratila! Sutradan u jutro, dakle prvog dana nakon što sam propušila, skuham si kavu i iznosim na terasu, jer bilo je ljetno vrijeme i tamo sam ju pila. Ali - ovo mi morate vjerovati - spotaknem se na pragu, padnem skupa sa džezvom i kavom. Nije mi bilo ništa, samo se džezva razbila! Bilo me sram što opet pušim, pa sam to skrivala. Znala sam se zatvoriti u kupaonu i pušiti na prozoru. Pušila bih dok nikoga nije bilo doma i navečer kad bi svi pozaspali. Uvijek sam pažljivo uklanjala tragove svoga pušenja. Najprije su me djeca provalila. Moja pokćerka, počela je sve češće tražiti džeparac od mene. Kada sam joj jednom rekla da što joj je, da joj previše dajem u zadnje vrijeme, počela je pjevušiti neku pjesmicu: - Mama, daj mi para, jer samo lova tajnu čuva... (mislim da je to od Hladnog piva). Djeca su mi se počela prijetiti da će me tužiti tati i baki. Ali ubrzo su odustali, kada sam ih podsjetila da i oni "imaju putra na glavi". Nakon pola godine, dojadilo mi, te odlučim priznati mužu da pušim. On je samo odmahnuo rukom i rekao da on to već dugo zna. - Pa kako? – pitala sam. - O, pa zar misliš da sam tako glup? No staroj se nikako nisam usudila priznati. Ne zato što je se bojim, već zato što bi mi popila krv. Kada sam išla k njoj, naoružala bih se parfemima i osvježivačima daha svih vrsta. Izdržala bih par sati bez cigarete, ali onda bih joj naglo objasnila da idem u grad nešto hitno kupiti ili obaviti, a otišla bih u kafić iza ugla, naručila kavu i popušila par cigareta jednu za drugom. Ako smo išli u restoran, ja bih nestajala u WC-u, uvijek zaduživši nekoga da pazi da stara ne dođe za mnom. - Što ti to treba, pa odrasla si osoba, zar se toliko bojiš stare? - znali su me u čudu pitati neki. Eh, kad oni ne poznaju moju staru! Međutim, stara je onda počela držati prodike mome mužu. Stalno ga je gnjavila da mora prestati, da se ugleda na mene kako sam ja prestala. Znala je biti toliko naporna, da sam samo čekala kada će mu puknuti film i reći joj da ne samo da nisam prestala, nego da sam prokleta lažljivica i da pušim više od njega. Bila sam mu zahvalna svaki put što se suzdržao. Pred starom sam "propušila" kada je umro moj očuh, nisam više izdržala. No, odonda mi stara opet stalno zvoca. U zadnje vrijeme opet razmišljam da bih trebala prestati pušiti, ali stalno me nešto nervira, pa mi se to čini kao nemoguća misija. PS: Ovaj post posvećujem svojoj blog kolegici @ToxFox.  Glazba, sa cigaretom ili bez... |
