*Teobaldin teatar
08.11.2011., utorak
ŽIVJETI DALJE
 Nekada davno, dok sam bila školarka čitala sam puno knjiga, beletristiku naravno. Kad bih naišla na neku lijepu rečenicu, žao mi je bilo prepustiti je zaboravu - jer prije ili kasnije sve se to zaboravi - pa sam odlučila zapisivati. Tako bih si nabavila neku lijepu bilježnicu, koju bih popunjavala citatima iz pročitanih knjiga. Birala bih misao koja se isticala svojom ljepotom, a istovremeno zbog svoje mudrosti bila bi mi misao - vodilja u teškim i kompliciranim životnim situacijama. S vremenom sam zapustila taj običaj, izgubila mnoge takve bilježnice, ostala mi tek jedna. A i ne čitam više koliko nekad, pod izlikom da imam sve manje vremena. Sada vidim da nije točno da nemam vremena, nego se ja priklonih drugom mediju - Internetu. Neke misli iz tih mojih bilježnica su mi se ipak uklesale u pamćenje. A ja znam, kad mi se nešto ukleše u pamćenje, da to nije bez veze, da će mi kad-tad zatrebati. Ovih dana po glavi mi se počela motati misao Hansa Fallade, koju sam vrlo dobro upamtila…. Hans Fallada – njemački književnik rođen 1893. kao Rudolf Ditzen. Prezime si daje po imenu konja Fallade iz Grimmove bajke Guščarica, koji uvijek govori istinu. Djetinjstvo i mladost provodi u Berlinu i Leipzigu. Nesretnim slučajem ubio je svoga najboljega prijatelja u dvoboju. Pokušao je izvršiti samoubojstvo pucavši si u prsa, ali je ipak preživio. Psihički se nikada nije oporavio. Vodio je samodestruktivan način života. Postao je bio ovisan o morfiju, te je puno vremena proveo na liječenju po klinikama, a jedno vrijeme proveo je i u zatvoru zbog pronevjere novca. Pred kraj života odao se i alkoholu, a umro je od predoziranja morfijem. Hans Fallada jedini je značajniji pisac antinacist koji za vrijeme rata ostaje u Njemačkoj. Iz Berlina sklanja se na selo. Za vrijeme rata nije otvoreno kritizirao vladu, ali je 1947. objavio roman Svaki čovjek umire sam o životu i misli običnih ljudi u policijskoj državi, o borbi mladih ljudi u Berlinu protiv Hitlerova režima. To djelo neki smatraju najvećom knjigom ikad napisanom o njemačkom otporu nacistima. U romanu Mora opisuje život pisaca u Istočnoj Njemačkoj u vrijeme raspadanja Trećeg rajha, ulasku ruske vojske i neposredno nakon završetka ratnih operacija. Njegova djela su uveliko bila autobiografska. Sjećam se, sam sebi je obećavao da više nikada neće da podlegne navikama posljednjih mjeseci da ogrezne u tuposti i apatiji, da se ravnodušno prepusti slučaju. Živjeti i dalje raditi! To je parola. - zapisah kao savjet samoj sebi za budućnost. No, kako izgleda lako, dok još nije postalo savjet samoj sebi! Kako je lako i drugima davati savjete… A onda ti isti savjeti, kada su upereni ka nama često nas bolno suočavaju sa našom nemoći. Ovih dana, dok sam bila tužna i u vrlo teškoj depresiji, kakva me ponekad znade snaći iz raznih razloga - Živjeti i raditi dalje! - ponavljala sam si poput neke mantre. Živjeti i raditi dalje!... živjeti i raditi dalje!... Živjeti i… A tako je teško to bilo…  U ovo hladno maglovito jutro najtužnija - sama se nametnula... |
