*Teobaldin teatar
24.10.2011., ponedjeljak
KUGLA
  Znala sam prije, naročito u dugim zimskim noćima, dosta viseti na Google Earthu.Taj alat bio mi je jedna od dražih igračaka na Netu, jer sam mogla putovati svijetom, zalaziti na mjesta gdje nikada nisam bila i gdje vjerojatno nikada neću niti biti. Primijetila sam ali, da zazirem od mora, jer biti iznad te ogromne mase virtualne vode mene je plašilo. Ponekad, kada sam prelijetala preko globusa, morala sam prijeći i preko oceana. Nisam se previše uzrujavala. Obavezno bih usitnila prizor - tada je bilo manje strašno, zažmirila bih, preletjela bih brzo. Ali neki put je mene neki vrag tjerao i ja bih ipak malo škicnula iz blizine i tada se činilo kao da će me ta ogromna plavo-crna masa jednostavno usisati. Tada bi mi se zavrtjelo u glavi, a u ušima bi se pojavio nelagodan šum. S vremenom, isti taj šum, praćen lupanjem srca počeo se pojavljivati i kada bih naglo zumirala sliku bilo kojeg područja. Taj šum teško mogu opisati, rekla bih da je najsličniji klepetu krila noćnoga leptira. A taj zvuk meni je nepodnošljiv, od njega se doslovce naježim. On je jedan od razloga zašto ne podnosim noćne leptire. Često sam znala tako noću sama sebe isprepadati, surfajući globusom, pa bih se zaustavila, smirila i krenula dalje. Ili bih jednostavno rekla: Sada je dosta! i prekinula. Sve više je G. Earth postajao moj neprijatelj. Izbjegavala sam ga. Ali s druge strane, svako malo, morala sam nešto pogledati - neko mjesto, rijeku, planinu… Jednom sam na You Tubeu sasvim slučajno naletjela na jedan video. Prikazivao je neobična mjesta na Zemlji, viđena Google Earthom. Vidjevši to, spopala me neka nelagoda i otada se počeh plašiti G. Eartha još i više. Neobična mjesta na Zemlji Proučavajući paranormalne pojave, saznala sam da planinu Rtanj smatraju piramidom. Nakon pojave bosanskih piramida, postalo je popularno i na ostalim balkanskim prostorima tražiti piramide. Srbi su svoju pronašli u Rtnju. Na to ih je potaknuo piramidalan izgled planine, ali i tvrdnja Arthura C. Clarkea u 2001: Odiseja u svemiru da je Rtanj zapravo umjetna tvorevina - trostrana piramida. Jedna od tri u svijetu. I to najveća i najstarija. Rtanj se prije zvao Artan (nije Arkan). Bilo mi je to zanimljivo, pa sam išla malo guglati o tome. Rtanj se nalazi na jugoistoku Srbije, u blizini lječilišta Soko Banja. O njemu postoje razne neobične legende, a i današnji stanovnici koji žive u njegovoj blizini pričaju o pojavama neobične svjetlosti iznad njega, svjetlećim kuglama, pa i NLO-ima. Ljudi koji su boravili u njegovom podnožju znali su biti neobjašnjivo iscijeljeni. Vrh Rtnja zove se Šiljak, a na Šiljku je otvor promjera 8 metara, jer Rtanj je zapravo šupalj. No nitko nikada nije istražio njegovu unutrašnjost.  Vrh Rtnja je visok 1560 m Naravno, poželjela sam Rtanj potražiti i pogledati na G. Earthu. Našla sam ga i više puta pregledala njega i njegovu okolicu. Tom prilikom vrtjelo mi se u glavi i spopadala me nelagoda, kao i inače dok sam gledala planine. Ali ništa strašno. Poželjela sam vidjeti i sam Šiljak, odnosno njegov otvor. Trebalo mi je dosta da ga nađem. A kada sam ga našla i htjedoh zaviriti unutra, pred mene je iznenada iskrsnula nekakva kugla. Čudno se presijavala i pulsirala… nekako kao da je bila živa. U mene se uvukao toliki strah od te kugle, da više nije bilo šanse da ju gledam. Htjela sam ju zumirati, ali nisam se usudila! Barem ne sama i još po noći, kad sam obično visjela na kompu. No sad je to mene kopkalo. Jednog dana skupila sam snage i nađem Šiljak i nađem i kuglu, ali gledah samo na vrlo velikoj daljini. Htjela sam ju približiti da vidim o čemu se tu radi, ali nije bilo šanse, jer još veće uzbuđenje od onoga što već doživjeh ne bih mogla izdržati. Moj muž inače nikada nema puno vremena, ali uspjela sam ga namamiti da dođe u moju sobu, da mi bude podrška. Objasnila sam mu o čemu se radi i zamolila ga da bude sa mnom dok ja nađem kuglu i uvećam ju, pa da vidim bolje o čemu se tu radi. Nevoljko je pristao. Njega sam posjela pred monitor, a ja sam bila pokraj, skrivajući se iza njegovih leđa, spremna i pobjeći ako zatreba. Tražila sam i tražila, ali kuglu nikako pronaći (ona se pojavljivala samo na jednoj određenoj visini). Kao da je nikada nije ni bilo! B. više nije imao strpljenja, ni vremena, misleći vjerojatno, kao i obično, da se radi o nekoj mojoj bedastoći. Nisam znala kome da se obratim. Jednog dana ulovim Kukunku. Oprezno joj sve objasnim, jer nisam ju željela uplašiti. Ona se zainteresirala. Otprem G. Earth, utipkam: Rtanj i pođem mic, po mic prema Šiljku. Iščekivale smo - u sobi tišina. Kad sam bila na samom cilju, kad napokon ugledasmo kuglu, odjednom naš pas Atila, koji je bio sa nama u sobi, počne iznenada potiho režati, a isti čas zgasi se kompjutor - sam od sebe (što se inače ne dešava)! Kukunka i ja pogledamo se u čudu, ali i sa strahom. Što je sad to?! Nismo odustale. Upalim komp i krenemo ispočetka: Google Earth… Rtanj… nađem Šiljak… pa polako… Evo je - kugla! Ali u taj čas G. Earth se zablokira i nikud nikam. Moram restartati kompjutor! Još par pokušaja i ista stvar, u trenutku pojave tajanstvene kugle, komp se zablokira! Što li je to, majko mila?! Kada bih restartala kompjutor i na Earthu pokušala potražiti nešto drugo, sve je bilo u redu. Pustila sam sve, nisam više uopće išla na Earth. Otada je prošlo nekoliko mjeseci. Prije par dana, sjetim se i opet nagovorim Kukunku: Idemo gledati kuglu! Upišem: Rtanj - blokada, ali trajna! Earth više uopće ne dela! Ne znam što bih, eno ga, sada čeka da ga deinstaliram. Ali, poznavajući sebe, opet ću ga vratiti natrag… jedne duge besane noći… A sada malo opuštanje uz moga omiljenoga duha: |
