*Teobaldin teatar
02.05.2011., ponedjeljak
BAKA SOFIJA
 Film "Leptirica" iz 1973., prema priči Milovana Glišića 2. svibnja je datum kada je umrla moja baka Sofija, ali davno, prije puno godina, ja sam bila još dijete. Bila je još relativno mlada, ali je bolovala od astme. Nisam ju često viđala. Pamtim ju po tome što je bila vrlo stroga. Kada bi ona najavila svoj posjet, u kući bi odmah nastala strka, veliko spremanje i izdavale su se naredbe kako će se tko ponašati kada ona dođe, o čemu se smije pričati, a što se ne smije spominjati ni po živu glavu. Nama djeci nije donosila čokolade i bombone iz dućana, kao druga baka, nego je uvijek donosila slatkiše iz svoje kućne radinosti. Za svaki slučaj donosila je i pripravke za jačanje krvi, ljekovite čajeve i dr. Meni se od svega toga najviše sviđao sulc od dunja, ušećerena kora naranče i limuna, slatko od jagoda, suhe šljive za kompot, orasi u medu… Međutim ono po čemu se ja rado sjećam bake Sofije, jesu njezine priče. Pričala je o vilama, vješticama, zmajevima, divovima… Za svoje priče je govorila da su istinite, ali moja mama bi uvijek nakon njenog odlaska napomenula da su to čiste gluposti. Služila se često nekim čudnim izrazima, čija značenja mi je s vremenom rastumačila. Tako je "privid" osoba koja umre, ali se još nakon nekog vremena ukazuje u svom materijalnom obliku, uglavnom svojim bližnjima i poznatima. "Vrzino kolo" - to je kolo koje plešu vile, uglavnom noću, na raskrižjima. Onaj tko se tada tamo nađe biva uvučen u to kolo i zajedno s vilama pleše u tom kolu, tj. biva začaran i poslije toga nikad više nije "gospodar svojih dana". I tako još puno toga… Kada smo bili malo veći, mog brata više i nisu zanimale bakine priče, ali ja sam ju uvijek molila: "Hoćeš mi pričati one strašne priče?" Ona je obećala da hoće, ako budem dobra i ja bih uvijek tako navečer prije spavanja završila kod nje u krevetu i ona bi se raspričala, dugo joj se nije spavalo, ali ni meni. Kad bi došla k nama, baka Sofija se družila sa našom starom susjedom Milicom. Jednom kad je došla, Milici je baš nedavno bio umro muž - deda Ico. Čula sam dok su se razgovarale njih dvije. Baka Sofija ju je pitala, kao da je to nešto sasvim normalno: "Reci Milice jel ti se priviđao, jel ti dolazio?" - "Je, bio je onomad uvečer, baš sam bila prala pod u hodniku, kad dignem glavu i vidim njega gđe stoji kraj vrata, baš kao što sada tebe gledam. Ništa nije rekao, samo me gledao… malo se smiješio… ali kad sam ja pošla prema njemu on iščeze. Poslije više nije dolazio." Isto tako ozbiljno meni je baka pričala kako je jednom u šumi vidjela pravu vilu, s dugom crvenom kosom… Bio je sumrak, a nikada nije dobro u sumrak biti u šumi, jer u šumi ima puno prolaza za onaj drugi svijet, koji se otvaraju baš na prelazu između dana i noći, govorila je. Iz istoga razloga nije dobro zaspati u sumrak, jer se vrlo lako možeš naći "tamo". Moja baka uvijek me upozoravala na noćne leptire, a ona ih je zapravo zvala "vještice". Govorila je da je posebno opasno zaspati u sobi u kojoj je noćni leptir, jer on sleti na nas i isisava našu snagu dok spavamo. Poslije se lako razbolimo, pa čak i umremo. Kada netko umre, ako njegova duša ne može napustiti ovaj svijet, ona se utjelovi u noćnog leptira i on obnavlja svoj život tako što krade energiju drugima. Osobe koje se bave crnom magijom, vještice, lako prelaze u oblik noćnog leptira, isto s ciljem da lakše dopru do svoje žrtve. A kada te uporno oblijeću noćni leptiri - to je neko vrlo loše predskazanje. Oduvijek se bojim noćnog leptira. Jednostavno ne podnosim njegovu vibru (sva se naježim) i nikako ne mogu biti u istoj prostoriji u kojoj je i on. Da, sjetila sam se godišnjice smrti bake Sofije, ali ja u zadnje vrijeme sve češće mislim na nju zbog nekog drugog razloga, zapravo sjećam se nekih njenih riječi. Sjećam se da je jednom pričala da će nastupiti velika nevolja, kada se na nebu pojave dva sunca. I sjećam se da je to meni bilo toliko nevjerojatno, da taj put i nisam više pažljivo slušala što sve priča, pa se niti ne sjećam što je sve pričala u vezi toga. Sada mi je žao što nisam upamtila više, jer kako stvari stoje, pojava dva sunca na nebu je vrlo izvjesna. I to uskoro! Planet Nibiru pripada Sunčevom sustavu. Ali on ima vrlo izduženu, elipsastu putanju, pa k nama navraća svakih 3600 godina. Zato je našoj civilizaciji i bio nepoznat. Međutim, bio je poznat Sumeranima, Akađanima… to je već duga priča. Otkriven je ponovo 80-ih godina prošlog stoljeća, kada se primijetilo njegovo približavanje. Dugo se nijekalo njegovo postojanje, ali NASA je napokon priznala: da, Nibiru dolazi! Već ove godine na nebu će se vidjeti kao drugo sunce! Zadnjih par godina pojavilo se u vezi Nibirua i predstojećih događaja puno dezinformatora, koji nam plasiraju točne i provjerljive činjenice, ali uz njih podvaljuju i one neistinite, jer je njima bitno da u njih povjerujemo. Međutim, stvari se ne mogu dugo sakrivati. Smak svijeta doći će i prije nego što mislimo - možda već ove godine, ne 2012.! Kada Nibiru dođe u Zemljinu orbitu, Zemlja će promijeniti polove. Zaustavit će se i onda početi okretati u suprotnom smjeru. Inače zbog blizine Nibirua u našem dijelu Sunčevog sustava, već su počele katastrofe, ali one će biti sve veće, a na Zemlji će biti naročito velike i brojne u razdoblju od 18.9.2011. - 21.12.2012. Dan kada Zemlja promijeni polove naziva se „velika žetva“, jer će tada biti požnjevene mnoge duše. Promjena polova prouzročit će velika pucanja Zemljine kore, a oceani će zbog promjene smjera vrtnje, podići valove od 2 do 5 km visine. Kako će tada biti na Zemlji, teško je i zamisliti. Svjetski moćnici, politička i bogataška elita, sklonit će se pod zemlju. Zadnjih godina izgradili su ogromna podzemna skloništa, cijele gradove. Tamo su sklonili već ogromne količine zlata i srebra, jer to je jedino što će uvijek imati vrijednost. (Inače, već od 80-ih, kada se saznalo za Nibiru, zlato i srebro ukinuti su kao pokriće za papirnati novac, dakle papirnati novac je bezvrijedan.) Pohranili su sjemenja svih biljaka i tko zna što sve još. No, što ćemo mi obični smrtnici, što učiniti, kamo se sakriti? Kako se spasiti? Nikako!  MATRIX - soundtrack |
