*Teobaldin teatar
08.04.2011., petak
NE ŽELIM SPAVATI
  SAMO PROLJETNA DEPRESIJA (žalopojka) Zašto je prošlost uvijek ljepša od sadašnjosti; Zašto je zima bila bolja od ovog fakin proljeća? Ta bilo je sve isto - samo malo drugačije Isto sam bila izgubljena u svemiru... ...I nigdje nije bilo Rođenog... Slušala sam iste pjesme, molila iste molitve Al' sve je nekako bilo ljepše i bolje Hoće li - a znam da hoće - napokon I ovo proljeće biti bolje kada dođe fakin ljeto? Dragi dnevniče, večeras mi opet nije dobro. Opet me ćopila depresija. Ne da mi se baš ni pisati. Sastavila sam neku žalopojku što li, koja može dočarati kako mi je. Vratila sam se iz šetnje sa psom, btw, već mi se čini da me ni pas više ne voli (pola sata me pred vratima prosio da idemo). Prošlu noć uopće nisam spavala. A čini mi se da neću ni ovu. Ujutro u pola osam išla sam po kruh. Vidim ljudi me čudno zagledaju, kako i ne bi kad su mi podočnjaci do poda. Jednom davno naivno sam popila tri, jake tablete za spavanje i spavala sam tri dana i tri noći, a i kad sam se probudila vidjela sam samo crno-bijelo i lovila se za namještaj da ne padnem - u ponor! Otada se bojim bilo kakvih tableta za spavanje. Jer onaj osjećaj, ne ponovio se, neću nikada zaboraviti! Ali ne radi se samo o tome da ne mogu spavati - ja ne želim spavati! Imam osjećaj da gubim vrijeme dok spavam, da propuštam nešto. Istina to vrijeme što si tako uštedim potrošim bez veze, pa mi i to bude žao. U jutro sam pojela pecivo i popodne dva keksa. Skuhala sam si rižoto koji volim (smeđa riža i mrkva), ali zaista ne mogu. Čak se i moja stara, koja je sto godina starija od mene bolje drži. Da, naravno da nije propustila priliku i večeras nazvati da me malo kontrolira i masira. Znam, sutra ću već biti dobro, ali sad… B. noćas radi i ja sam opet usamljena. Vidim imam puno neodgovorenih mailova. Ali baš mi se to sad čita! Sutra ću, valjda. Maloprije, dok sam bila vani, zagledala sam u nebo, da vidim hoću li opet vidjeti kakvo sumnjivo svjetlo (kakvo smo moja kćer i ja vidjele ljetos, pa smo od straha pobjegle u kuću). Znam da se spremaju borbe sa izvanzemaljcima, ali bolje je meni da o tome šutim, jer si samo stvaram štetu, a to ionako nikoga ne zanima. A tako bih voljela s nekim normalnim pričati o tim stvarima. Da mi je barem David Icke u blizini. Joj, ili onaj otkačeni Credo Mutwa ili Arizona Wilder… Zapravo, imam jedan video, koji nisam odgledala do kraja. O Bohemian Grove (novi) To ću sad ići gledati, samo da objavim post… Aleluja! Sad kad sam pročitala što sam sve napisala, razmišljam da radije izbrišem blog, nego objavim post. Ma baš me briga, ovo je ionako moj blog. I idem si uključiti grijanje, zahladilo je nekako… Bok, dnevniče!  Prekrasna ljubavna pjesma: |
