*Teobaldin teatar
03.04.2011., nedjelja
KAKO SAM PREVARILA MUŽA (NA PRVI APRIL)
 Svake godine smo sve tužniji. Ove godine ni fašnik nije bio nešto, a prvi april - kao da ga nije niti bilo. Više nikome nije do šale. Jako se volim našaliti za prvi april. Moja mi djeca kažu da sam djetinjasta. Oni su na oprezu. Najčešće je za prvi april žrtva moj muž B., jer njemu te stvari nisu ni na kraj pameti. Ove godine ga nisam varala, jer puno radi i nije baš raspoložen za šalu. Ali prošle godine sam ga pošteno nasamarila. I danas se smijem kad se sjetim... U to vrijeme u dvorištu smo imali hrpu nekakvog građevinskog kamena. To je ono veliko kamenje. Moja susjeda si je baš nedavno bila složila kamenjaru u svom vrtu. Dakle, taj dan uđem u kuću sa dvorišta i velim mužu da je susjeda zamolila jedan kamen, da bi ga stavila na sredinu svoje kamenjare. On veli neka si dođe izabrati, pa će joj on odnijeti. Ja pak velim da sam već pitala i da je rekla da može bilo koji samo malo veći. Tako on uzme poprilično velik kamen. Ne znam koliko je mogao biti težak, ali sigurno ne manje od deset kila. I odtegli on taj kamen susjedi pred vrata, spusti i pozvoni. Ja sam se za to vrijeme sakrila na sigurno, ali dovoljno blizu da promatram situaciju. Pri tom sam umirala od smijeha! Otvori susjeda i blijedo gleda. "Dobar dan, susjeda! Evo, donio sam vam kamen!" Susjeda, inače dosta povučena i plaha, samo šuti i gleda - malo kamen, malo njega. Izraz njenog lica govorio je: "Što je njemu, zar se najeo ludih gljiva?!" A on kao da će: "Kaj se sad praviš luda, budeš uzela taj kamen ili ne budeš?" Tako je to potrajalo nekoliko trenutaka i meni su već suze išle od smijeha. A onda se susjeda ipak dosjetila da je prvi april, pa mu to rekla. Sad mi više i nije bilo smiješno, jer se B. vraćao, ovaj put tegleći kamen nazad. On se inače voli šaliti, ali šale na svoj račun baš nekako ne podnosi. Naravno, pošto je bio prvi april, nije mi mogao ništa, samo mi je dobacio mrki pogled. Ja sam se još barem pola sata smijala... Evo i sad se smijem dok se sjetim. B. mi uvijek obeća da će mi se osvetiti sljedeći put, ali, jadan, uvijek zaboravi.  Svako malo opali me ova pjesma, nema pomoći: |
