*Teobaldin teatar
09.02.2011., srijeda
VALENTINOVO - NE, HVALA!
 I opet dolazi Valentinovo i opet mi se bljuje. Moram biti gruba da bih izrazila ono što osjećam prema takvom nekom danu. Već mi je pun kufer kojekakvih praznika, dana i blagdana, koji ne služe ničemu, već da se o njima priča, da trgovci pokasiraju novce (koje inače nemamo, ali za takve gluposti ćemo ih izmisliti), da na poklon dobijemo hrpetinu kičastih drangulija, koje će za koji dan završiti na smetlištu. A mi sami isto tako poklanjamo sve i svašta, jer eto mora se, takav je običaj. Ta, da se netko ne naljuti... I Božići i Uskrsi su u tom pogledu sve gadniji, ali tu si barem možemo priuštiti malo kreativnosti prilikom kićenja bora ili farbanja jaja. Pa čak ni „dan bundeva“ nije toliko grozan. Ali Valentinovo! Totalna koma. Srce je lajtmotiv. Puni su ga dućani (ne samo kineski). Moraš pokloniti nešto takvo, jer u pitanju je - ljubav! Ma može šalica, jastučić, svijeća, čarape, gaće…bilo što, samo nek je srce... Jer „srcem“ ćemo dokazati svu našu ljubav. Svi se raspričaju o Valentinovu. Vrte se ljubavni pjesmuljci. Novinari po medijima odrađuju svoje zadatke, praveći hvalospjeve u čast ljubavi, kao da se ona najedanput odnekud pojavila. Obavezno se mora naglasiti pri tom da je sv. Valentin zaštitnik zaljubljenih, mada to već i vrapci na krovu znaju. Ali što se o Valentinovu još uopće i ima za reći. Svi dokazuju kako su zaljubljeni, kako vole. Poznate face se raspričaju kako je nju (njega) za Valentinovo voljeni izveo na večeru uz cvijeće i svijeće ili kako su išli u Veneciju, Pariz ili pitaj boga kamo (tu već počinje natjecanje…). Hm, kao da ju i inače ne bi mogao (trebao) tako lijepo izvesti. A onda čak čuješ i izjave poput: „Dolazi Valentinovo, a ja sam sam(a)…“, „Pa kako ću sama provesti Valentinovo?“ "Ali sve to je tako lijepo, tako romantično" - kažu neki. Je, je! Isto kao što su lijepe sapunice koje gledamo svaki dan. Isto kao što nam je lijepo ići na skijanje u neki trećerazredni hotel, jesti podgrijanu sarmu, oblokavati se, žderati i kartati, pri tom ni stati na skije, a onda ostatak godine otplaćivati to „bili smo na skijanju“. Isto kako je lijepo voziti se u skupom autu, a doma spavati na probušenom madracu, pri tom biti dužan za stanarinu i na vratu imati skoro pa doživotni kredit... (Prave vrijednosti - gdje ste?!) Uglavnom, ovih dana kud god krenem, samo, srca, srca, srca… Osvrćem se oko sebe, prvo što ugledam u obliku srca, hitit ću kroz prozor.  |
