*Teobaldin teatar
23.01.2011., nedjelja
KRIV JE ON - PUNI MJESEC
 Blogeraši moji, nije me bilo par dana i znam da ste se već pitali pa gdje sam. Ne, nisam namjerno nestala samo da bi vi patili (bit će i toga). U vrijeme punog Mjeseca ili dobijem inspiraciju, pa crtam ili pišem pjesme (kakve god da su) ili mi u posjetu dolaze one - neke od mojih fobija. Tako eto trenutno dezinficiram stvari po kući. Ne sve, samo moje osobne. Skupljam plehnate kutijice. Imam ih puno i makar su u zatvorenom ormaru i nitko ih ne dira, ja ih svako malo moram dezinficirati. Inače sam jako nesretna. I tako dalje. Sve više mislim da smo mi ljudska rasa greška prirode, odnosno našega tvorca. Taj svevišnji genetičar se dobro zaigrao. Čudno je to da se ne bojim pit bulla, ali kada mi dođe noćni leptir u sobu, frenetično vrištim, tako da susjedi vjerojatno misle da me netko kolje. Iz sobe mora ili on ili ja. Obično me spasi moj muž, koji ga nježno ulovi i iznese van. Ili, meni smeće može biti do koljena, ali mi užasno smetaju otisci prstiju na fotografijama ili trunčice između listova knjiga. Od toga poludim. Pa onda i to čistim i brisuckam. Sve i temeljito. Koliko god vremena trebalo. Mojim ukućanima još uvijek je nejasno zašto se zatvorim u svoju sobu i po pola sata glancam tamo neku piksu dok već jako dugo nisam oprala prozore. Sva sreća pa imam krivca za to - puni Mjesec. Svašta on meni radi. Često za punog Mjeseca dobivam poriv da se šišam. Nekako, kao da mi kosa dobije autonomiju. Kao da je posebno biće i onda me živcira, hoću je se riješiti. Ta ne možemo obadvije biti na istom mjestu u isto vrijeme. Tako sam dok sam bila mlađa, često znala osvanuti sa čudnim frizurama. Kako sam starija, nekako se uspijevam oduprijeti tomu. Jeste li vidjeli ovaj video koji se ovih dana pojavio na netu? U ruskoj šumi tip je snimao svoga psa kako se igra, kad je ugledao djevojčicu kako levitira. Kraj nje je stajala odrasla osoba, koja ju je mirno promatrala. |
