Sa zanimanjem sam gledala emisije serijala "Na rubu znanosti". Kad sam dobila Internet, počela sam i sama istraživati. Puno prije toga čitala sam Castanedu, a onda sam naletjela na Crema, Sitchina i Ickea. Ovaj zadnji me posebno oduševio. No, kako sa nečim dobrim uvijek ide i nešto loše (čaša meda - čaša pelina), uz oduševljenje ubrzo se javilo i zaprepaštenje. Tim više što vjerujem Ickeu i ako je on lud, onda sam i ja luda. Ne samo da mu vjerujem, nego je tip za mene genijalac. Koliko on znanje i inteligenciju mora imati da bi svu tu materiju uobličio u sveobuhvatan sistem, argumentirano ga suprotstavio njegovom službenom znanstvenom pandanu, pri tom baratajući sa potpuno točnim podacima, te ga predstavio običnom čovjeku na jednostavan i shvatljiv način. I koliku energiju da bi godinama putovao po svijetu i satima govorio na svojim predavanjima. Predavanja zanimljiva i upotpunjena zanimljivim događajima i primjerima. A što još posebno cijenim, čovjek je potpuno prirodan i jednostavan. Pošto se mnogim, i to vrlo moćnim ljudima zamjerio, ne znam kako se on nosi s time, ali vjerujem da mu nije lako. Kako to da je još uvijek živ - to je sam objasnio.
Dok sam gledala intervju sa Bobom Deanom, dojmilo me se, kada je rekao da čim više zna, tim želi još i više znati, ali žali za vremenom kada je manje znao, jer je tada imao normalan život. To me se dojmilo, jer je tako i sa mnom. U početku su mi sve te priče bile samo jako zanimljive i zabavne. Mislila sam da su Icke i još poneki samo usamljeni slučajevi, pa sam si dopuštala misliti da su možda ipak neki frikovi, čije teorije slučajno izgledaju uvjerljive. A onda, što sam više istraživala, sve više sam se počela brinuti. (Netko je rekao i za Ickea da su ga u početku ljudi jako ismijavali, ali da se sada gotovo nitko više ne smije.)
I opet se pitam: je li znanje prokletstvo? Što više saznam o nečemu, više mi se pitanja postavlja i ja tražim odgovore i…, a onda počnem žaliti za vremenom kad neke stvari nisam znala i kad sam imala više mira, a život mi bio jednostavniji.
I tako već neko vrijeme kopam po Internetu i sve više sam zaprepaštena. Ta što se to nama sprema?! U kakvom to svijetu živimo? Što nam to spremaju vladajuće elite, a što pak svemir. Puno je toga - kompetentni šute. Izgleda da ako i preživimo smak svijeta, koji nam se sprema iz svemira, još uvijek nam ostaje borba sa ovozemaljskim čudovištima. Ili obrnuto.
23. svibnja 2009. U Zagrebu je održano mega predavanje Davida Ickea u trajanju od sedam sati. Video od 42 nastavka sa prijevodom nalazi se na Youtubeu, a prvi dio možete pogledati ovdje: