znate li da spavam sa upaljenim svjetlom, te radijom ili kompjuterom (već prije nekog vremena televiziju sam izbacila iz svog života - i sretna sam zbog toga)? Uključim radio, koji mi je stalno naštiman na Sloveniju 1, jer oni imaju najdosadniji noćni program (inače ni radio ne slušam). Obično pozovu nekoga gosta i onda ga u sitne sate „razvlače“ - nešto mrmljaju, a i ja ih stišam na pola. Ili na kompu pustim kakav dokumentarac, uz kojeg zaspim, jer sa kreveta ionako ne vidim čitati titlove. Bitno mi je da nešto žvrgolji. Moram imati svjetlosnu i zvučnu kulisu. Ne daj Bože da čujem neke sumnjive zvukove ili vidim kakve zlokobne sjene. Do prije par godina imala sam stafordicu - kad je ta zarežala, kuća se tresla (RIP Sabo), a sad imam mješanku malo veću od mačke - čim netko jače kihne, ona završi pod krevetom. No, sada više ne bi pomogla ni rika lavova…
Vi se možda pitate čega se ja to bojim. Hm, prije sam se bojala pijanaca, lopova i manijaka, pa onda duhova, a sad - izvanzemaljaca. Da, uvjerena sam da su oni tu i da nas promatraju… i nisu baš dobri...
Ako i vi to znate, onda me potpuno razumijete. Ako ne, vrijeme je da saznate.
Želim citirati Boba Deana iz jednog njegovog intervjua.
Inače Bob Dean je ufolog, koji je imao kontakte sa izvanzemaljcima i bivši visoki časnik amer. vojske, koji je javnosti obznanio postojanje tajnih NATO-vih dokumenata iz razdoblja od 1961. do 1964., koji sadrže detalje o posjetima izvanzemaljaca Zemlji. U intervjuu govori i o skorašnjem dolasku planeta X (Nibirua).
On kaže:
"Bio sam običan čovjek većinu svog života.
Znate, imao sam karijeru u vojsci.
Kada sam shvatio što sam sve saznao od 1963. do 1965….
…to mi je promijenilo život, moj način razmišljanja
i postao sam opsjednut onim što sam naučio.
Tijekom godina naučio sam mnogo više i
možda sam ti ranije spomenuo, naučio sam malo, pa sam htio još…
Kada počinjete istraživati temu koja je toliko dubokoumna…
…što sam više naučio, to sam htio još više naučiti
što sam više htio znati, to sam više učio
i što sam dulje učio, to sam više bio opsjednut time.
Izgubiti paradigmu (nazor)?...
…moja vlastita paradigma doslovce se srušila pred mojim koljenima.
Svijet u kojem sam mislio da živim nije bio svijet u kojem sam živio,
A stvarnost koju sam gledao oko sebe i mislio da vidim,
nije stvarnost koja postoji.
Da je većina onog što vidimo iluzija…
…rezultat je naših vlastitih iluzija.
Mi ljudi ponekad, radije nego da se suočimo sa stvarnošću,
stvaramo svoj vlastiti mikrosvijet.
Budimo se, odlazimo na posao, odgajamo djecu,
kupujemo kuću, auto, uzimamo godišnji odmor.
Pokušavamo uštedjeti nešto novaca u banci za školovanje djece.
I tako živjeti normalan život.
Ja sam naučio da ne postoji tako nešto poput normalnog života.
Da svijet koji postoji nije sve ono, što mislimo da jest.
To sam spoznao što sam više istraživao,
dok se moj pogled na svijet rušio na mojim koljenima.
Sjedim ovdje pred vama kao mučenik, mogli bi reći,
s obzirom na ono što sam bio,
jer sam živio na potpuno drugačiji način…
…učini ovo, napravi ono, plati račune…nije to to."
Ja se pitam je li znanje blagoslov ili prokletstvo? Može biti i jedno i drugo. Kada nešto saznaš, povratka nema - moraš živjeti s tim, ma što god to bilo. Ali generalno, ako je čovjek kao biće podložan evoluciji, onda se podrazumijeva da će neminovno proširiti svoje znanje, percepciju i svijest. Prije ili kasnije. Pa, čemu onda bježati od toga. Eto, tako ja gledam na to. No, teško je biti usamljen u svojim spoznajama i - bojati se!
Ovako sam izvanzemaljca nacrtala u photoshopu u vrijeme
kad sam još imala romantično mišljenje o njima.
Želite li pogledati intervju sa Bobom Deanom, evo prvog nastavka (ostali slijede na Youtubeu):